Nezavisni fudbalski vodič · nije zvanični sajt FK Jagodina
Članci

Osvajači Lige šampiona i Kupa šampiona: spisak po sezonama i klubovima

Osvajači Lige šampiona: 71 finale, 15 titula Real Madrida i Crvena zvezda 1991.
Sadržaj
  1. Kup šampiona i Liga šampiona
  2. Spisak osvajača po sezonama
  3. Klubovi sa najviše titula
  4. Osvajači po zemljama
  5. Crvena zvezda 1991. i Partizan 1966.
  6. Rekordi i zanimljivosti iz finala
  7. Najnovije finale: Budimpešta 2026.
  8. Česta pitanja

Liga šampiona, do 1992. Kup evropskih šampiona, najstarije je i najjače klupsko takmičenje UEFA. Od prvog finala 1956. do finala u Budimpešti 2026. odigrano je 71 finale, a trofej je osvojilo 24 kluba iz deset zemalja. Najviše titula ima Real Madrid, 15, a jedini klub iz Srbije i bivše Jugoslavije koji je bio prvak Evrope je Crvena zvezda, 1991. u Bariju.

Na ovoj stranici je spisak svih finala po sezonama (pobednik, rezultat, poraženi finalista i grad), pregled klubova i zemalja po broju titula, priče o Crvenoj zvezdi 1991. i Partizanu 1966. i nekoliko rekorda iz finala. Broj titula po klubovima proveren je na uefa.com, a spisak finala prema pregledu finala na Vikipediji, 18. novembra 2026. Format i tabela aktuelne sezone opisani su na posebnoj stranici o Ligi šampiona 2026/27.

Kup šampiona i Liga šampiona

Takmičenje je nastalo 1955. na predlog francuskog sportskog lista L’Équipe, a UEFA ga je preuzela kao zvanično takmičenje od prve sezone 1955/56. Prvobitno su igrali prvaci nacionalnih liga, po sistemu nokaut na dve utakmice, a pobednik se odlučivao u jednoj utakmici na neutralnom terenu. Zato se sve do 1992. zvalo Kup evropskih šampiona, kod nas najčešće samo Kup šampiona.

Od sezone 1992/93 takmičenje nosi ime UEFA Liga šampiona. Uvedena je grupna faza, a s vremenom su pravo učešća dobili i klubovi koji u jakim ligama nisu bili prvaci. UEFA vodi Kup šampiona i Ligu šampiona kao jedno takmičenje, pa se titule iz oba perioda sabiraju. Prvi pobednik pod novim imenom bio je Marselj 1993.

Od sezone 2024/25 igra se novi format sa jednom zajedničkom tabelom od 36 klubova. Finale je i dalje jedna utakmica, a grad domaćina UEFA bira nekoliko godina unapred. Ako je rezultat posle 90 minuta nerešen, igraju se produžeci, a zatim izvođenje penala.

Spisak osvajača po sezonama

U tabeli su sva finala od 1956. do 2026. Oznaka (pr.) znači da je utakmica odlučena u produžecima, a (pen.) da je pobednik odlučen penalima posle produžetaka, uz rezultat izvođenja penala. Finale 1974. je ponovljeno jer je prva utakmica završena nerešeno posle produžetaka.

SezonaPobednikRezultatPoraženi finalistaGrad finala
1955/56Real Madrid4:3RemsPariz
1956/57Real Madrid2:0FiorentinaMadrid
1957/58Real Madrid3:2 (pr.)MilanBrisel
1958/59Real Madrid2:0RemsŠtutgart
1959/60Real Madrid7:3Ajntraht FrankfurtGlazgov
1960/61Benfika3:2BarselonaBern
1961/62Benfika5:3Real MadridAmsterdam
1962/63Milan2:1BenfikaLondon
1963/64Inter3:1Real MadridBeč
1964/65Inter1:0BenfikaMilano
1965/66Real Madrid2:1PartizanBrisel
1966/67Seltik2:1InterLisabon
1967/68Mančester junajted4:1 (pr.)BenfikaLondon
1968/69Milan4:1AjaksMadrid
1969/70Fejenord2:1 (pr.)SeltikMilano
1970/71Ajaks2:0PanatinaikosLondon
1971/72Ajaks2:0InterRoterdam
1972/73Ajaks1:0JuventusBeograd
1973/74Bajern Minhen1:1 (pr.), ponovljeno 4:0Atletiko MadridBrisel
1974/75Bajern Minhen2:0Lids junajtedPariz
1975/76Bajern Minhen1:0Sent EtjenGlazgov
1976/77Liverpul3:1Borusija MenhengladbahRim
1977/78Liverpul1:0BrižLondon
1978/79Notingem Forest1:0MalmeMinhen
1979/80Notingem Forest1:0Hamburger SVMadrid
1980/81Liverpul1:0Real MadridPariz
1981/82Aston Vila1:0Bajern MinhenRoterdam
1982/83Hamburger SV1:0JuventusAtina
1983/84Liverpul1:1 (pen. 4:2)RomaRim
1984/85Juventus1:0LiverpulBrisel
1985/86Steaua Bukurešt0:0 (pen. 2:0)BarselonaSevilja
1986/87Porto2:1Bajern MinhenBeč
1987/88PSV Ajndhoven0:0 (pen. 6:5)BenfikaŠtutgart
1988/89Milan4:0Steaua BukureštBarselona
1989/90Milan1:0BenfikaBeč
1990/91Crvena zvezda0:0 (pen. 5:3)MarseljBari
1991/92Barselona1:0 (pr.)SampdorijaLondon
1992/93Marselj1:0MilanMinhen
1993/94Milan4:0BarselonaAtina
1994/95Ajaks1:0MilanBeč
1995/96Juventus1:1 (pen. 4:2)AjaksRim
1996/97Borusija Dortmund3:1JuventusMinhen
1997/98Real Madrid1:0JuventusAmsterdam
1998/99Mančester junajted2:1Bajern MinhenBarselona
1999/2000Real Madrid3:0ValensijaSen Deni
2000/01Bajern Minhen1:1 (pen. 5:4)ValensijaMilano
2001/02Real Madrid2:1Bajer LeverkuzenGlazgov
2002/03Milan0:0 (pen. 3:2)JuventusMančester
2003/04Porto3:0MonakoGelzenkirhen
2004/05Liverpul3:3 (pen. 3:2)MilanIstanbul
2005/06Barselona2:1ArsenalSen Deni
2006/07Milan2:1LiverpulAtina
2007/08Mančester junajted1:1 (pen. 6:5)ČelsiMoskva
2008/09Barselona2:0Mančester junajtedRim
2009/10Inter2:0Bajern MinhenMadrid
2010/11Barselona3:1Mančester junajtedLondon
2011/12Čelsi1:1 (pen. 4:3)Bajern MinhenMinhen
2012/13Bajern Minhen2:1Borusija DortmundLondon
2013/14Real Madrid4:1 (pr.)Atletiko MadridLisabon
2014/15Barselona3:1JuventusBerlin
2015/16Real Madrid1:1 (pen. 5:3)Atletiko MadridMilano
2016/17Real Madrid4:1JuventusKardif
2017/18Real Madrid3:1LiverpulKijev
2018/19Liverpul2:0TotenhemMadrid
2019/20Bajern Minhen1:0Pari Sen ŽermenLisabon
2020/21Čelsi1:0Mančester sitiPorto
2021/22Real Madrid1:0LiverpulSen Deni
2022/23Mančester siti1:0InterIstanbul
2023/24Real Madrid2:0Borusija DortmundLondon
2024/25Pari Sen Žermen5:0InterMinhen
2025/26Pari Sen Žermen1:1 (pen. 4:3)ArsenalBudimpešta

Finale 1960. u Glazgovu, Real Madrid protiv Ajntrahta 7:3, i dalje je finale sa najviše golova. Najubedljivija pobeda u finalu je 5:0 Pari Sen Žermena protiv Intera 2025. u Minhenu.

Klubovi sa najviše titula

Dvadeset četiri kluba osvojila su Kup šampiona ili Ligu šampiona bar jednom. U tabeli su klubovi sa dve ili više titula i broj izgubljenih finala.

KlubZemljaTituleIzgubljena finalaPoslednja titula
Real MadridŠpanija1532024.
MilanItalija742007.
Bajern MinhenNemačka652020.
LiverpulEngleska642019.
BarselonaŠpanija532015.
AjaksHolandija421995.
InterItalija342010.
Mančester junajtedEngleska322008.
JuventusItalija271996.
BenfikaPortugalija251962.
Pari Sen ŽermenFrancuska212026.
ČelsiEngleska212021.
PortoPortugalija202004.
Notingem ForestEngleska201980.

Po jednu titulu imaju Seltik (1967), Fejenord (1970), Aston Vila (1982), Hamburger SV (1983), Steaua Bukurešt (1986), PSV Ajndhoven (1988), Crvena zvezda (1991), Marselj (1993), Borusija Dortmund (1997) i Mančester siti (2023).

Juventus drži neželjeni rekord sa sedam izgubljenih finala, a Benfika je posle titule 1962. izgubila svih pet sledećih finala (1963, 1965, 1968, 1988. i 1990). Atletiko Madrid je igrao tri finala (1974, 2014. i 2016) i nijedno nije dobio. Rems, Valensija i Arsenal izgubili su po dva finala bez titule.

Osvajači po zemljama

Titule po zemljama računaju se prema zemlji kluba. Klubovi iz Zapadne Nemačke vode se pod Nemačkom, a Crvena zvezda i Partizan pod Jugoslavijom, kako to vodi i UEFA.

ZemljaTituleIzgubljena finalaKlubovi sa titulom
Španija2011Real Madrid, Barselona
Engleska1512Liverpul, Mančester junajted, Čelsi, Notingem Forest, Aston Vila, Mančester siti
Italija1218Milan, Inter, Juventus
Nemačka811Bajern Minhen, Hamburger SV, Borusija Dortmund
Holandija62Ajaks, Fejenord, PSV Ajndhoven
Portugalija45Benfika, Porto
Francuska36Pari Sen Žermen, Marselj
Jugoslavija11Crvena zvezda
Rumunija11Steaua Bukurešt
Škotska11Seltik

Engleska ima najviše različitih osvajača, šest klubova. Italijanski klubovi igrali su najviše finala, 30, ali su izgubili više nego što su dobili. Grčka (Panatinaikos 1971), Belgija (Briž 1978) i Švedska (Malme 1979) imaju po jedno finale bez titule.

Crvena zvezda 1991. i Partizan 1966.

Crvena zvezda, Bari 1991. Finale je odigrano 29. maja 1991. na stadionu San Nikola u Bariju, protiv francuskog Marselja. Posle 120 minuta bez golova pobednik je odlučen penalima, a Crvena zvezda je pogodila svih pet. Za Marselj je promašio Manuel Amoros, a poslednji, odlučujući penal pogodio je Darko Pančev, za konačnih 5:3. Trener je bio Ljupko Petrović. Na putu do finala Crvena zvezda je izbacila Grashoper, Rendžers, Dinamo Drezden i u polufinalu Bajern Minhen (2:1 u Minhenu i 2:2 u Beogradu).

To je jedina titula prvaka Evrope za klub iz Srbije i iz bivše Jugoslavije. Iste godine, u decembru 1991. u Tokiju, Crvena zvezda je pobedila čileanski Kolo Kolo 3:0 i osvojila Interkontinentalni kup, pa je tada bila i klupski prvak sveta.

Partizan, Brisel 1966. Partizan je 11. maja 1966. na stadionu Hejsel u Briselu igrao finale protiv Real Madrida. Bio je to prvi jugoslovenski klub u finalu Kupa šampiona. Partizan je poveo golom Velibora Vasovića u 55. minutu, a Real je preokrenuo golovima Amansija i Serene za 2:1. Trener Partizana bio je Abdulah Gegić, a u polufinalu je Partizan izbacio Mančester junajted (2:0 u Beogradu i 0:1 u Mančesteru).

Beograd je i grad domaćin jednog finala. Na stadionu Crvene zvezde 30. maja 1973. Ajaks je pobedio Juventus 1:0 i osvojio treću titulu zaredom.

Danas klubovi iz Srbije do Lige šampiona dolaze kroz kvalifikacije, a pravo učešća daje plasman u domaćem prvenstvu, opisan na stranici o Superligi Srbije.

Više o počecima igre i prvim klubovima ima u tekstu o tome kako je nastao fudbal.

Rekordi i zanimljivosti iz finala

  • Uzastopne titule: Real Madrid je osvojio prvih pet izdanja, od 1956. do 1960, i tri zaredom od 2016. do 2018. Po tri zaredom imaju i Ajaks (1971 do 1973) i Bajern Minhen (1974 do 1976).
  • Odbrana titule: Pari Sen Žermen je 2026. odbranio titulu iz 2025. Pre toga je to poslednji put uspelo Real Madridu 2018.
  • Penali: dvanaest finala odlučeno je izvođenjem penala, prvi put 1984. (Liverpul protiv Rome), a poslednji put 2026. u Budimpešti.
  • Ponovljeno finale: samo jednom, 1974. u Briselu. Bajern i Atletiko Madrid igrali su 1:1 posle produžetaka, a dva dana kasnije Bajern je pobedio 4:0.
  • Najčešći gradovi finala: London je bio domaćin najviše puta, osam (Vembli, stari i novi), a Madrid će finale 2027. ugostiti šesti put.
  • Domaći teren: Real Madrid je 1957. dobio finale na svom stadionu, a Inter 1965. na stadionu San Siro, koji deli sa Milanom. Bajern je 2012. izgubio finale na svom stadionu u Minhenu, od Čelsija posle penala.

Najnovije finale: Budimpešta 2026.

Finale sezone 2025/26 odigrano je 30. maja 2026. na Puškaš areni u Budimpešti, pred 61.035 gledalaca. Arsenal je poveo već u 6. minutu golom Kaja Haverca, a Usman Dembele je izjednačio iz penala u 65. minutu. Posle produžetaka bilo je 1:1, a Pari Sen Žermen je pobedio posle penala 4:3. Sudio je Nemac Danijel Zibert, a za igrača utakmice izabran je Vitinja.

Za Pari Sen Žermen je to druga titula zaredom, posle 5:0 protiv Intera u Minhenu 2025. Arsenal je izgubio drugo finale u istoriji, posle finala 2006. protiv Barselone.

Sledeće finale je 5. juna 2027. na stadionu Metropolitano u Madridu. Ko će ga igrati odlučuje se kroz fazu lige i nokaut fazu sezone 2026/27, opisane na stranici o Ligi šampiona. Pobednici druga dva UEFA takmičenja vode se odvojeno; o njima više na stranicama o Ligi Evrope i Ligi konferencije.

Česta pitanja

Ko ima najviše titula Lige šampiona?

Real Madrid, sa 15 titula u Kupu šampiona i Ligi šampiona. Drugi je Milan sa sedam, a po šest imaju Bajern Minhen i Liverpul.

Ko je osvojio Ligu šampiona 2026?

Pari Sen Žermen. U finalu 30. maja 2026. u Budimpešti pobedio je Arsenal posle penala 4:3, a posle produžetaka bilo je 1:1.

Koliko klubova je osvojilo Ligu šampiona?

Dvadeset četiri kluba iz deset zemalja, računajući i titule iz perioda Kupa šampiona (1956 do 1992).

Da li je neki srpski klub osvojio Ligu šampiona?

Da. Crvena zvezda je 1991. u Bariju osvojila Kup šampiona, posle 0:0 i penala 5:3 protiv Marselja. Partizan je igrao finale 1966. i izgubio od Real Madrida 2:1.

Koji je prvi pobednik Kupa šampiona?

Real Madrid, 1956. u Parizu, sa 4:3 protiv francuskog Remsa. Real je osvojio i prvih pet izdanja zaredom.

Od kada se takmičenje zove Liga šampiona?

Od sezone 1992/93. Prvi osvajač pod tim imenom bio je Marselj, a UEFA titule iz Kupa šampiona i Lige šampiona vodi zajedno.

Gde je finale Lige šampiona 2027?

U Madridu, na stadionu Metropolitano, u subotu 5. juna 2027.

Klađenje je dozvoljeno samo punoletnima, kod priređivača sa dozvolom Uprave za igre na sreću. Igraj odgovorno i ulaži samo onoliko koliko možeš da izgubiš. Odgovorno igranje